Definicije neologizma vrlo su raznolike i neujednačene zahvaljujući tome što u prvi plan stavljaju različite elemente: svima je, međutim, zajedničko to da se radi o novim riječima u leksiku nekoga jezika.
Anić (1998:1430), primjerice kaže:

U novije vrijeme preuzeta kao izrazitija novost prema postojećem rješenju (riječi, izrazu itd.) ili nova upotreba stare ili nekad konstruirane riječi ili značenja; novotvorevina. (…) nove konstruirane riječi i nova značenja; b) riječi koje nisu od vremena kad se bilježe u starim tekstovima i knjigama stekle trajan i neprekinut status (nisu se upotrebljavale), c) neke internacionalne i ruske riječi i tvorbe".

U Hrvatskom jezičnom savjetniku neologizmi su definirani kao „nove riječi, jezične novotvorevine". Neologizmima se proširuje leksički inventar nekoga jezika iz više razloga: zbog pojave novih pojmova, predmeta ili pojava koje treba imenovati, zbog pojave novih naziva, npr. ekspresivnih, stilističkih, pragmatičkih te zbog mnogih drugih, posve vanjezičnih razloga. Neologizam se od ustaljenoga leksika razlikuje po obliku ili značenju. Obično ih dijelimo na dva temeljna tipa: denominativne kojima pripada većina neologizama nastalih iz potrebe da se u komunikaciji izrazi neko novo iskustvo i stilističke koji obično polaze od estetskih načela za potrebe nekog pisca ili nekoga književnoga djela. Stilističke neologizme često čine jednokratne uporabe novih riječi koje nazivamo hapaksima ili okazionalizmima (prigodnicama).